U svojoj poduljoj povijesti, Zemlja je
doživjela niz ekoloških katastrofa kojih su neke maltene rezultirale brisanjem
živog svijeta s njene površine. Znanost tvrdi da je čak 97% poznatih nam ikada
živućih vrsta, ustvari izumrlih – nema, otišlo ća, adio, nikad više! Pri
prijelazu Perma u Trijas, pred otprilike 251 milijuna godina, zaista se živi
svijet klatio na rubu provalije – uslijed nepoznatih uzroka, doduše – ali,
hvala bogu, nije učinio onaj odlučni korak naprijed, u bezdan nepostojanja. Sve
se te činjenice, pretpostavke, teorije mogu pronaći na internetu, a za željnije
ronjenja u dubine znanja uvijek su tu znanstvene knjige. Počeli smo se, naime,
sve više zanimati izumiranjem vrsta, otkad je zamijećeno da one iščezavaju
praktički pred našim očima – dnevno, blizu stotinjak primitivnijih sužitelja
„gospodara planete“. Ne stoga što im je dojadilo živjeti, ništa se ne dešava,
deprimirane su duhovnom prazninom koja ih okružuje, ženke - poduzetnije od Lizistrate
– odlučile mužjacima ukinuti seks zbog njihovih koljačkih razračunavanja ili
sijaset sličnih razloga. Ne! Ljudska vrsta ih naprosto prisiljava na
iščezavanje, neku vrst dirigiranog samoubojstva.
Daklem, iole inteligentnom stvoru
trebalo bi biti jasno, kako je Homo sapiens ukaljao vlastito ime i onečastio
svoju vrstu, te predstavlja najveću ekološku prijetnju planeti, prijetnju svim
živim bićima do konačnog istrebljenja. Uključujući, dakako, i sebe sama – zna
li se međuzavisnost života na Zemlji. Najinteligentnij predstavnici zemaljskog
života, ne po antropomorfnoj nego po kozmičkoj definiciji inteligencije – u
detalje čega ne bih ulazio, a zainteresirane upućujem na link kozmointel.com –
okupili su se na tajnom savjetovanju o koracima za spas doma svekolikog života.
Da, bez političkih konotacija povezanih s fašistima zemlje koju nećemo
imenovati, ponovimo u sasvim pozitivnom svjetlu interpretiranu njihovu krilaticu;
bijahu zaista „za Dom spremni“ sve učiniti kako bi ga spasili uništenja. Samit
je neizostavno morao biti tajni, s obzirom na iskustva ljudskog dijela
učesnika, koji bijahu hapšeni i zatvarani kad su javno iznosili svoje
ekstremne, čak ekstremističkima proglašene – po mnijenju vladajućih struktura
država svijeta, uključujući i specijalizirane organizacije UN-a – ideje o spasu
habitata svih živih stvorova. Od najprimitivnijih jednostaničnih organizama,
preko biljaka do najsofisticiranije (misli se na na onu biololšku, a ne
mašinsku) inteligencije planete, oko čega – koja bi to trebala biti – postojahu
različita mnijenja među „samitarima“ (učesnicima samita), ali su te razlike
ostavili po strani u korist zajedničkog interesa živog svijeta.
Među učesnima uglavnom prevladavahu
antropoidi, no bijaše tu i kopitara, papkara, vodenih stvorova poput kitova i
delfina (stoga je skup održan na morskoj obali, na samoj granici sa džunglom, o
koju udarahu plimski valovi; ne pitajte za lokaciju, rekoh da je sve održano u
tajnosti!), ali i onih krilatih – poput roda, primjerice (odavno se naučavalo
kako one donose djecu; kako bi znale sve tajne tog zanata kad ih ne bi krasila
izuzetna inteligencija?), gavranova, sova, i sličnih. Kao što se nacionalisti
među ljudima nikako ne mogu složiti oko zajedničke koristi svih naroda svijeta,
napose njihovh prvih susjeda, i na samitu o „Spašavanju svijeta“ (takvo je
njegovo neslužbeno, tajno ime; ni o tome ništa ne pitajte!) se ukazaše na prvi
pogled nepremostive razlike. Uzrokovane prvenstveno antropocionalizmom,
„nacionalizmom“ ljudske vrste - koji neki nazivaju i antropocentrizam - čiji čak
i najnaprednij predstavnici, učesnici konferencije, podsvijesno gaje iluzije o
nekom posebnom položaju i poslanju unutar živog svijeta. Na početku samita bilo
je pročitano čuveno pismo indijanskog poglavice Sijetla, koje se ubraja među
najljepše i najdublje misli ikada izrečene o čovjekovoj prirodi, silovitim aplauzom
pozdravljeno od ljudskih predstavnika, ali propraćeno glasnim negodovanjem
ostalih sudionika nakon dijela o ubijanju bufala (srećom, njihov predstavnik ne
bijaše prisutan, jer tko zna kako bi to inače završilo):
„Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći
željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo
živi.“
što je
većina učesnika – burno reagirajući - upravo i detektirala kao početak cijelog
problema razrješenja kojeg radi su se i sastali, ali su umjereniji među ljudima
smirili stvar spasivši cijeli sastanak na vrhu koji je prijetio rasapom,
ukazavši na slijedeće riječi uvaženog poglavice:
„Što je čovjek bez životinja? Ako sve
životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se
dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.“
kao
temeljnu misao koja ih je vodila da sudjeluju na konferenciji. Ova mudrost
prihvaćena je aklamacijom (pljeskanjem, lupanjem krilima, udaranjem perajama o
površinu mora, toptanjem nogama, tuljenjem i sličnim izrazima zadovoljstva), pa
se konačno pristupilo razrješavanju pitanja zbog kojega su se i sastali. Da
podsjetimo, kako spasiti cjelokupni živi svijet planete od izumiranja,
iniciranog ludim i nepromišljenim djelovanjem jednog njegovog segmenta –
ljudske vrste.
No, nepremostive razlike između ljudi
i ostatka biosfere planete (naime, njenih najbistrijih predstavnika) i nadalje
su ostale. Stoga se, nakon dugotrajne, mukotrpne rasprave koja je nekoliko puta
prijetila općim razlazom – čak i fizičkim obračunom između vrsta, jedva
spriječenim od najumnijih među njima – iskristaliziraše dva prijedloga. Nazvat
ćemo ih umjereni (za koji se naročito zauzimaše delegati ljudske vrste) i ekstremni
– uglavnom među ostalim pripadnicima živog svijeta. Oba su se, dakako, ticala
prvenstveno ljudske populacije, s obzirom da se „ljuta rana, ljutom travom
liječi“ (nevjerojatno je kako ove fašističke „mudrolije“ možemo u odgovarajćem
kontekstu sagledati u drukčijoj svjetlosti!). Konsenzusa radi, prednost je u
realizaciji dana prvom, umjerenom prijedlogu, pa ako propadne – bog da čuva
ljudsku vrstu i cjelokupni živi svijet – prijeći će se na ostvarenje
alternativne zamisli. U kratkim crtama, s obzirom da se tiču prvenstveno sviju
nas, uzoholjenih dvonožaca koji se smatraju kraljevima planete, mada bi ih
prije mogli smatrati njenim grobarima, objasnimo oba prijedloga.
Kako su problemi kojima se bavio
samit, prvenstveno uzrokovani sasvim neprikladnom, promašenom ekonomskom politikom
svjetskih vlada – predstavnika privrednih elita, kapitala čije interese
zastupaju, dok ih ostatak čovječanstva u stopu slijedi prema rubu ponora –
umjereni prijedlog sastojao se u masovnoj likvidaciji svih članova parlamenata,
vlada i predsjedništava država svijeta. Eh, sad, svjestan sam kako prosječnom
čitatelju – posebno nakon argumentacije ovog teksta s nekim fašističkim „mudrostima“
(mada sam sasvim jasno objasnio kako u kontekstu koji opisujem one zrače sasvim
drugom porukom) – čak i krajnjim desničarima i duhovno nabildanim fašistima (da
liberale, komuniste i krajnju ljevicu ni ne spominjem) djelujem kao luđak kojeg
treba odmah uzaptiti, ako ne likvidirati na grozniji način no što ISILovci čine
svojim taocima. Oni vispreniji upravo će u atribuciji pisca kao luđaka vidjeti
svu mudrost prijedloga koji opisujem, a koji uostalom i nije moj nego stoji u
tajnim dokumentima, tajno održanog samita za spašavanje svijeta. Stoga, ne
ubijajte glasnika, molim! Likvidacija (može biti fizička, što su više
preferirale neljudske vrste) ili doživotna internacija svih predstavnika vlasti
beziznimno, na plantaže tucanika (tzv. kamenolome; jedan delegat je spominjao
izuzetno pogodan otok u tu svrhu), u kontekstu problema koji se rješavao, sasvim
je humanistički čin. Neprijeporno! Zamislite luđaka opasanog sa desetak
kilograma eksploziva, koji kao taoce uzima kupce velikog trgovačkog centra,
zaprijetivši da će svaki sat nekoga smaknuti ne isplati li mu se na tajni račun
milijarda eura. A ne bude li to nakon pet sati izvršeno (i pet trupala, kao
zalog da misli ozbiljno), nekoliko stotina ljudi, zajedno s otmičarem, leti u
zrak. Očekujete li da bi specijalna policija imala ikakve humanističke primisli
koje bi je spriječile da smakne štetočinju, luđaka koji prijeti životima stotinama
ljudi? E, pa zašto onda mislite da toga nije vrijedno nekoliko tisuća (možda
desetak?) svjetskih luđaka koji ne samo da prijete zatrti ljudsku civilizaciju
i rasu, već i sav živi svijet planete – nego i svakodnevno, uslijed njihove
ludosti, po ratištima Globusa gine stotine i stotine ljudskih stvorova? Ne
računajući druge vrste koje, uslijed direktnih međuljudskih razračunavanja ili
zagađivanja njima izazvanih, također zauvijek napuštaju ovaj svijet. Sad, da ne
spominjem Bibliju i ine svete knjige licemjernog ljudstva, sa svojim prijetnjama
Armagedonom cijelom čovječanstvu!
Daklem, usvojen je – kompromisno - ovaj
umjereni plan akcije, detalji kojega su prepušteni izvođenju članovima uzročne
skupine cijelog problema; najprogresivnijim pripadnicima čovječanstva,
specijalno uvježbanima za takve akcije. To iz čisto logičkog i biohumanističkog
razloga, kako se ne bi nikada moglo optužiti neljudske oblike života za zločinačke
atake na našu vrstu. Detalji su posve nepoznati autoru, pa umoljavam policiju
da me ne privodi na informativne razgovore i informativna batinjanja. Jedino
što znam iz medija, da je dvadesetak dronova primjećeno kako ponad Pariza
nadlijeću sjedišta vlasti; da l' povezano ili ne s odlukama tajnog kongresa
ostaje specijaliziranim organima za utvrđivanje.
E, sad, izjalovi li se ovaj plan (koji
bi trebalo biti koordiniran i istovremeno izveden uzduž i poprijeko cijele
zemaljske kugle, kako bi se smanjila mogućnost njegove propasti) – izvršenjem
kojega bi vlast širom svijeta odmah preuzele napredne snage, spremne i svoje
živote žrtvovati za dobrobit cjelokupne planete, prešlo bi se na realizaciju
onog sekundarnog, ekstremnog (ekstrmističnog). Taj bi podrazumijevao eliminaciju
cijelog čovječanstva s lica Zemlje – muškaraca, žena, djece, staraca – svih
skupa krivih i odgovornih, jer nisu sami poduzeli akciju da spriječe ekocid
planete, koji bi – prije ili kasnije – nezavisno od primjene ovog plana,
pokazao još i tragičniji rezultat - ne samo iščeznuće ljudi, već i svih živih
stvorova zajedno sa njima. U tom kontekstu sagledan, ovaj plan je više nego
humanistički, naprosto božanski - jer je usklađen s etikom Tvorca cijelog
svemira. Mada, ne sumnjam, ima onih koji bi ga smatrali genocidnim. Provođenje
ove opcije, ipak, trajalo bi nešto duže – što samim time znači da su neljudski delegati
samita svojevoljno pristali u ime svojih vrsta preuzeti odgovornost njihovog
daljnjeg izumiranja i iščeznuća, u ime cjelovitosti rješenja problema. No čini
se da su najnestrpljiviji delegati neljudskih stvorova, odlučili – mimo
zaključaka skupa – postupiti na svoj način; zaobišli su ih i započeli praktičnu
primjenu ovog plana. Neki elementi, koji nisu tajnoviti već ih iole pametniji
čovjek može identificirati iz zbivanja svakom vidljivih, sugeriraju mi da
ocrtam konture te zamisli, koja je – čini se – izmakla nadzoru delegata samita.
Znate li koja je (nakon uzajamnog
klanja i eliminacije svega živog iz svog okružja) najdraža igra ljudi? Seks,
dakako – pa o tome ima i jedna pjesma koju svi pjevušimo kad se ne seksamo. E,
upravo tu je odlučeno udariti – potencijalno, ne dadne li prvi plan rezultata –
tamo gdje je vrsta najtanja. No, kako je djelovanjem disidenata stvar izmakla
kontroli, čini se da je sve već u tijeku. Komandosi neantropomorfnih oblika
života, ubacili su u tijelo najzaigranijh igrača ove igre, izvjestan kod u
obliku virusa (poput računalne bubice koja inficira međusobno kontaktirajuće
kompjutere, na taj se način šireći i rušeći sustave) tako zapletenog sastava,
da ga je praktički nemoguće dekodirati zarad izrade antiseruma. Pa, eto, taj se
virus širi li širi, usprkos i mimo smiješnih (sa stanovišta specijalaca koji su
izazvali lančanu reakciju) pokušaja prevencije zaraze: suzdržavanja (ha, ha,
ha!), mehaničkih oblika zaštite, pažljivog izbora partnera (nego što, kad
stisne – stisne, ne čita se biografija ljubavnika!) i slične. I sad, bilo
uslijed suzdražavnja, bilo uslijed zaraze kojoj se ne nalazi lijeka,
čovječanstvo je na ponajboljem putu iščeznuća s lica planete, ovaj put uslijed
prerano pokrenute, koordinirane akcije planirane na tajnom samitu živog svijeta.
Sigurnosti radi, u tkivo vektora (prijenosnika zaraze), ubačen je dodatni kod
programiran za aktivaciju ako li se ipak – krajnje nevjerojatno – čovječanstvo
nekako uspije ispetljati iz prve pogibelji. Kad su već nestrpljivi komandosi
neljudskih oblika života aktivirali, mimo odluka konferencije „Spasimo svijet“,
ovu opciju – ona je naišla na nepodijeljenu podršku čitavog živog svijeta. Uz
nadu i očekivanje da će pokazati efikasni rezultat prije no se pronađe lijek,
odnosno prije no najveća ekološka katastrofa planete – eksponencijalno širenje
ljudske vrste, sa svim popratnim pojavama koje izaziva – uništi ovaj prekrasni rajski
vrt predviđen za sve oblike života, a ne samo onaj koji svesrdno radi na
njihovu istrebljenju, ni ne uviđajući samoubilačke posljedice svoje ludosti.
P. S.
Zbog mogućeg policijskog tretmana,
zahtjeva za izručenjem od najpoganijih svjetskih vlada koje bi - u javnosti odavno
diskreditiranim zločinačkim metodama - htjele od autora doznati više
informacija negoli ih tekst sadrži, potpisujem se samo pseudonimom.
Mortaurel
Нема коментара:
Постави коментар