 |
| Foto: LOVRA |
U želji za pronalaskom dobrog i sigurnog sanjkališta poveo sam svog četverogodišnjeg sina u prirodu nadomak centra grada, lokacije na kojoj stanujemo. Isprva smo se uputili do nasipa pored zgrade Stare klaonice, odnosno bivše Pećarije. Nakon nekoliko spustova sanjke su umalo završile u šumici za koju još uvijek nisam siguran da li je razminirana. Doduše, nigdje nisam ugledao znak „MINE“, ali ipak sam odustao od sanjkanja na toj lokaciji.
Produžili smo nasipom uzvodno od prirodnog toka rječice Petrinjčice, prešli most i zaputili se ravno prema Gradskom kupalištu. Tamo smo pronašli savršeno mjesto za spuštanje, a to je onaj pojačani dio nasipa koji je podignut kako bi učvrstio tu stranu jer se suprotna strana uz Petrinjčicu urušila uslijed poplave koja se dogodila prije nekoliko godina. Cijelo igralište za odbojku na pijesku je prekriveno oku ugodnom bjelinom, idealno mjesto za grudanje i sanjkanje. Ujedno i sigurno. Prošetali smo pored kupališta koje kao da spava svoj zimski san. Predivno je boraviti uz njega i zimi i ljeti.
Vratili smo se do mosta, prešli Gupčevu, pa se lijevom stranom nasipa uputili uzvodno prema stadionu „NK Mladost“. Srećom, ta strana nije očišćena od snijega pa su sanjke klizile kao po loju. Pored trećeg mosta opazili smo nekoliko divljih patkica koje su se radosno kupale kao da je sredina ljeta. Nismo susreli mnogo šetača, tek nam je poneki džoger dao do znanja kako nismo sami u prirodi. Došavši do stadiona polagano smo krenuli natrag. Cijelim tim potezom uočili smo tek nekolicinu djece na sanjkama: troje na brežuljku preko puta Sajmišta i dvoje pored kupališta. Vjerujem da mnogi uživaju na Pigiku, međutim nama je ta lokacija ovoga puta bila predaleka.Petrinja izgleda predivno. Sunce nam daje znakove života, pomalo nas grije, a snijeg nam je dao svoje čari kako bi grad učinio još ljepšim. I bez obzira na činjenicu da je Petrinja zaboravljeni grad mi ga poštujemo i volimo. Znamo uživati u njemu. Opet, očito postoje i oni koji to ne znaju činiti, pa po našem drveću crtaju grafite. Polomili su sve i jednu kantu za otpad, pa sada svoje otpatke bacaju na petrinjsko tlo. Plastična boca se kupa ispod slapa i traži izlaz iz hladne vode, ali neke ljude za to jednostavno nije briga. I tako će biti sve dok se netko ne odluči postaviti kamere na javne lokacije, možda i zaposliti nekoliko komunalnih redara koji bi i noću obilazili mjesta za koja znamo da su posjećena i onečišćena. Pa kada bi netko ili nečiji roditelj na kućnu adresu dobio kaznu od 5000,00 kn takve se stvari više ne bi događale.
Svoje dijete od malena učim kako se treba odnositi prema prirodi i ljepotama našeg grada i znate li što? – omoti Kiki bombona su u džepu njegove jakne, a ne na tlu našeg prelijepog grada.
Mario Lovreković – Lovra
 |
| Foto: LOVRA |
 |
| Foto: LOVRA |
 |
| Foto: LOVRA |
Нема коментара:
Постави коментар