понедељак, 23. новембар 2015.

Priroda svuda oko nas

Foto: Borjanka Milaković
Foto: Borjanka Milaković

Foto: Borjanka Milaković

Foto: Borjanka Milaković

недеља, 22. новембар 2015.

Ladislav Babić: Samit svega živog


         

         U svojoj poduljoj povijesti, Zemlja je doživjela niz ekoloških katastrofa kojih su neke maltene rezultirale brisanjem živog svijeta s njene površine. Znanost tvrdi da je čak 97% poznatih nam ikada živućih vrsta, ustvari izumrlih – nema, otišlo ća, adio, nikad više! Pri prijelazu Perma u Trijas, pred otprilike 251 milijuna godina, zaista se živi svijet klatio na rubu provalije – uslijed nepoznatih uzroka, doduše – ali, hvala bogu, nije učinio onaj odlučni korak naprijed, u bezdan nepostojanja. Sve se te činjenice, pretpostavke, teorije mogu pronaći na internetu, a za željnije ronjenja u dubine znanja uvijek su tu znanstvene knjige. Počeli smo se, naime, sve više zanimati izumiranjem vrsta, otkad je zamijećeno da one iščezavaju praktički pred našim očima – dnevno, blizu stotinjak primitivnijih sužitelja „gospodara planete“. Ne stoga što im je dojadilo živjeti, ništa se ne dešava, deprimirane su duhovnom prazninom koja ih okružuje, ženke - poduzetnije od Lizistrate – odlučile mužjacima ukinuti seks zbog njihovih koljačkih razračunavanja ili sijaset sličnih razloga. Ne! Ljudska vrsta ih naprosto prisiljava na iščezavanje, neku vrst dirigiranog samoubojstva.
          Daklem, iole inteligentnom stvoru trebalo bi biti jasno, kako je Homo sapiens ukaljao vlastito ime i onečastio svoju vrstu, te predstavlja najveću ekološku prijetnju planeti, prijetnju svim živim bićima do konačnog istrebljenja. Uključujući, dakako, i sebe sama – zna li se međuzavisnost života na Zemlji. Najinteligentnij predstavnici zemaljskog života, ne po antropomorfnoj nego po kozmičkoj definiciji inteligencije – u detalje čega ne bih ulazio, a zainteresirane upućujem na link kozmointel.com – okupili su se na tajnom savjetovanju o koracima za spas doma svekolikog života. Da, bez političkih konotacija povezanih s fašistima zemlje koju nećemo imenovati, ponovimo u sasvim pozitivnom svjetlu interpretiranu njihovu krilaticu; bijahu zaista „za Dom spremni“ sve učiniti kako bi ga spasili uništenja. Samit je neizostavno morao biti tajni, s obzirom na iskustva ljudskog dijela učesnika, koji bijahu hapšeni i zatvarani kad su javno iznosili svoje ekstremne, čak ekstremističkima proglašene – po mnijenju vladajućih struktura država svijeta, uključujući i specijalizirane organizacije UN-a – ideje o spasu habitata svih živih stvorova. Od najprimitivnijih jednostaničnih organizama, preko biljaka do najsofisticiranije (misli se na na onu biololšku, a ne mašinsku) inteligencije planete, oko čega – koja bi to trebala biti – postojahu različita mnijenja među „samitarima“ (učesnicima samita), ali su te razlike ostavili po strani u korist zajedničkog interesa živog svijeta.
          Među učesnima uglavnom prevladavahu antropoidi, no bijaše tu i kopitara, papkara, vodenih stvorova poput kitova i delfina (stoga je skup održan na morskoj obali, na samoj granici sa džunglom, o koju udarahu plimski valovi; ne pitajte za lokaciju, rekoh da je sve održano u tajnosti!), ali i onih krilatih – poput roda, primjerice (odavno se naučavalo kako one donose djecu; kako bi znale sve tajne tog zanata kad ih ne bi krasila izuzetna inteligencija?), gavranova, sova, i sličnih. Kao što se nacionalisti među ljudima nikako ne mogu složiti oko zajedničke koristi svih naroda svijeta, napose njihovh prvih susjeda, i na samitu o „Spašavanju svijeta“ (takvo je njegovo neslužbeno, tajno ime; ni o tome ništa ne pitajte!) se ukazaše na prvi pogled nepremostive razlike. Uzrokovane prvenstveno antropocionalizmom, „nacionalizmom“ ljudske vrste - koji neki nazivaju i antropocentrizam - čiji čak i najnaprednij predstavnici, učesnici konferencije, podsvijesno gaje iluzije o nekom posebnom položaju i poslanju unutar živog svijeta. Na početku samita bilo je pročitano čuveno pismo indijanskog poglavice Sijetla, koje se ubraja među najljepše i najdublje misli ikada izrečene o čovjekovoj prirodi, silovitim aplauzom pozdravljeno od ljudskih predstavnika, ali propraćeno glasnim negodovanjem ostalih sudionika nakon dijela o ubijanju bufala (srećom, njihov predstavnik ne bijaše prisutan, jer tko zna kako bi to inače završilo):

„Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi.“

što je većina učesnika – burno reagirajući - upravo i detektirala kao početak cijelog problema razrješenja kojeg radi su se i sastali, ali su umjereniji među ljudima smirili stvar spasivši cijeli sastanak na vrhu koji je prijetio rasapom, ukazavši na slijedeće riječi uvaženog poglavice:

„Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.“

kao temeljnu misao koja ih je vodila da sudjeluju na konferenciji. Ova mudrost prihvaćena je aklamacijom (pljeskanjem, lupanjem krilima, udaranjem perajama o površinu mora, toptanjem nogama, tuljenjem i sličnim izrazima zadovoljstva), pa se konačno pristupilo razrješavanju pitanja zbog kojega su se i sastali. Da podsjetimo, kako spasiti cjelokupni živi svijet planete od izumiranja, iniciranog ludim i nepromišljenim djelovanjem jednog njegovog segmenta – ljudske vrste.
          No, nepremostive razlike između ljudi i ostatka biosfere planete (naime, njenih najbistrijih predstavnika) i nadalje su ostale. Stoga se, nakon dugotrajne, mukotrpne rasprave koja je nekoliko puta prijetila općim razlazom – čak i fizičkim obračunom između vrsta, jedva spriječenim od najumnijih među njima – iskristaliziraše dva prijedloga. Nazvat ćemo ih umjereni (za koji se naročito zauzimaše delegati ljudske vrste) i ekstremni – uglavnom među ostalim pripadnicima živog svijeta. Oba su se, dakako, ticala prvenstveno ljudske populacije, s obzirom da se „ljuta rana, ljutom travom liječi“ (nevjerojatno je kako ove fašističke „mudrolije“ možemo u odgovarajćem kontekstu sagledati u drukčijoj svjetlosti!). Konsenzusa radi, prednost je u realizaciji dana prvom, umjerenom prijedlogu, pa ako propadne – bog da čuva ljudsku vrstu i cjelokupni živi svijet – prijeći će se na ostvarenje alternativne zamisli. U kratkim crtama, s obzirom da se tiču prvenstveno sviju nas, uzoholjenih dvonožaca koji se smatraju kraljevima planete, mada bi ih prije mogli smatrati njenim grobarima, objasnimo oba prijedloga.


           Kako su problemi kojima se bavio samit, prvenstveno uzrokovani sasvim neprikladnom, promašenom ekonomskom politikom svjetskih vlada – predstavnika privrednih elita, kapitala čije interese zastupaju, dok ih ostatak čovječanstva u stopu slijedi prema rubu ponora – umjereni prijedlog sastojao se u masovnoj likvidaciji svih članova parlamenata, vlada i predsjedništava država svijeta. Eh, sad, svjestan sam kako prosječnom čitatelju – posebno nakon argumentacije ovog teksta s nekim fašističkim „mudrostima“ (mada sam sasvim jasno objasnio kako u kontekstu koji opisujem one zrače sasvim drugom porukom) – čak i krajnjim desničarima i duhovno nabildanim fašistima (da liberale, komuniste i krajnju ljevicu ni ne spominjem) djelujem kao luđak kojeg treba odmah uzaptiti, ako ne likvidirati na grozniji način no što ISILovci čine svojim taocima. Oni vispreniji upravo će u atribuciji pisca kao luđaka vidjeti svu mudrost prijedloga koji opisujem, a koji uostalom i nije moj nego stoji u tajnim dokumentima, tajno održanog samita za spašavanje svijeta. Stoga, ne ubijajte glasnika, molim! Likvidacija (može biti fizička, što su više preferirale neljudske vrste) ili doživotna internacija svih predstavnika vlasti beziznimno, na plantaže tucanika (tzv. kamenolome; jedan delegat je spominjao izuzetno pogodan otok u tu svrhu), u kontekstu problema koji se rješavao, sasvim je humanistički čin. Neprijeporno! Zamislite luđaka opasanog sa desetak kilograma eksploziva, koji kao taoce uzima kupce velikog trgovačkog centra, zaprijetivši da će svaki sat nekoga smaknuti ne isplati li mu se na tajni račun milijarda eura. A ne bude li to nakon pet sati izvršeno (i pet trupala, kao zalog da misli ozbiljno), nekoliko stotina ljudi, zajedno s otmičarem, leti u zrak. Očekujete li da bi specijalna policija imala ikakve humanističke primisli koje bi je spriječile da smakne štetočinju, luđaka koji prijeti životima stotinama ljudi? E, pa zašto onda mislite da toga nije vrijedno nekoliko tisuća (možda desetak?) svjetskih luđaka koji ne samo da prijete zatrti ljudsku civilizaciju i rasu, već i sav živi svijet planete – nego i svakodnevno, uslijed njihove ludosti, po ratištima Globusa gine stotine i stotine ljudskih stvorova? Ne računajući druge vrste koje, uslijed direktnih međuljudskih razračunavanja ili zagađivanja njima izazvanih, također zauvijek napuštaju ovaj svijet. Sad, da ne spominjem Bibliju i ine svete knjige licemjernog ljudstva, sa svojim prijetnjama Armagedonom cijelom čovječanstvu!
          Daklem, usvojen je – kompromisno - ovaj umjereni plan akcije, detalji kojega su prepušteni izvođenju članovima uzročne skupine cijelog problema; najprogresivnijim pripadnicima čovječanstva, specijalno uvježbanima za takve akcije. To iz čisto logičkog i biohumanističkog razloga, kako se ne bi nikada moglo optužiti neljudske oblike života za zločinačke atake na našu vrstu. Detalji su posve nepoznati autoru, pa umoljavam policiju da me ne privodi na informativne razgovore i informativna batinjanja. Jedino što znam iz medija, da je dvadesetak dronova primjećeno kako ponad Pariza nadlijeću sjedišta vlasti; da l' povezano ili ne s odlukama tajnog kongresa ostaje specijaliziranim organima za utvrđivanje.



          E, sad, izjalovi li se ovaj plan (koji bi trebalo biti koordiniran i istovremeno izveden uzduž i poprijeko cijele zemaljske kugle, kako bi se smanjila mogućnost njegove propasti) – izvršenjem kojega bi vlast širom svijeta odmah preuzele napredne snage, spremne i svoje živote žrtvovati za dobrobit cjelokupne planete, prešlo bi se na realizaciju onog sekundarnog, ekstremnog (ekstrmističnog). Taj bi podrazumijevao eliminaciju cijelog čovječanstva s lica Zemlje – muškaraca, žena, djece, staraca – svih skupa krivih i odgovornih, jer nisu sami poduzeli akciju da spriječe ekocid planete, koji bi – prije ili kasnije – nezavisno od primjene ovog plana, pokazao još i tragičniji rezultat - ne samo iščeznuće ljudi, već i svih živih stvorova zajedno sa njima. U tom kontekstu sagledan, ovaj plan je više nego humanistički, naprosto božanski - jer je usklađen s etikom Tvorca cijelog svemira. Mada, ne sumnjam, ima onih koji bi ga smatrali genocidnim. Provođenje ove opcije, ipak, trajalo bi nešto duže – što samim time znači da su neljudski delegati samita svojevoljno pristali u ime svojih vrsta preuzeti odgovornost njihovog daljnjeg izumiranja i iščeznuća, u ime cjelovitosti rješenja problema. No čini se da su najnestrpljiviji delegati neljudskih stvorova, odlučili – mimo zaključaka skupa – postupiti na svoj način; zaobišli su ih i započeli praktičnu primjenu ovog plana. Neki elementi, koji nisu tajnoviti već ih iole pametniji čovjek može identificirati iz zbivanja svakom vidljivih, sugeriraju mi da ocrtam konture te zamisli, koja je – čini se – izmakla nadzoru delegata samita.
          Znate li koja je (nakon uzajamnog klanja i eliminacije svega živog iz svog okružja) najdraža igra ljudi? Seks, dakako – pa o tome ima i jedna pjesma koju svi pjevušimo kad se ne seksamo. E, upravo tu je odlučeno udariti – potencijalno, ne dadne li prvi plan rezultata – tamo gdje je vrsta najtanja. No, kako je djelovanjem disidenata stvar izmakla kontroli, čini se da je sve već u tijeku. Komandosi neantropomorfnih oblika života, ubacili su u tijelo najzaigranijh igrača ove igre, izvjestan kod u obliku virusa (poput računalne bubice koja inficira međusobno kontaktirajuće kompjutere, na taj se način šireći i rušeći sustave) tako zapletenog sastava, da ga je praktički nemoguće dekodirati zarad izrade antiseruma. Pa, eto, taj se virus širi li širi, usprkos i mimo smiješnih (sa stanovišta specijalaca koji su izazvali lančanu reakciju) pokušaja prevencije zaraze: suzdržavanja (ha, ha, ha!), mehaničkih oblika zaštite, pažljivog izbora partnera (nego što, kad stisne – stisne, ne čita se biografija ljubavnika!) i slične. I sad, bilo uslijed suzdražavnja, bilo uslijed zaraze kojoj se ne nalazi lijeka, čovječanstvo je na ponajboljem putu iščeznuća s lica planete, ovaj put uslijed prerano pokrenute, koordinirane akcije planirane na tajnom samitu živog svijeta. Sigurnosti radi, u tkivo vektora (prijenosnika zaraze), ubačen je dodatni kod programiran za aktivaciju ako li se ipak – krajnje nevjerojatno – čovječanstvo nekako uspije ispetljati iz prve pogibelji. Kad su već nestrpljivi komandosi neljudskih oblika života aktivirali, mimo odluka konferencije „Spasimo svijet“, ovu opciju – ona je naišla na nepodijeljenu podršku čitavog živog svijeta. Uz nadu i očekivanje da će pokazati efikasni rezultat prije no se pronađe lijek, odnosno prije no najveća ekološka katastrofa planete – eksponencijalno širenje ljudske vrste, sa svim popratnim pojavama koje izaziva – uništi ovaj prekrasni rajski vrt predviđen za sve oblike života, a ne samo onaj koji svesrdno radi na njihovu istrebljenju, ni ne uviđajući samoubilačke posljedice svoje ludosti.

P. S.

          Zbog mogućeg policijskog tretmana, zahtjeva za izručenjem od najpoganijih svjetskih vlada koje bi - u javnosti odavno diskreditiranim zločinačkim metodama - htjele od autora doznati više informacija negoli ih tekst sadrži, potpisujem se samo pseudonimom.

          Mortaurel


понедељак, 16. новембар 2015.

Čisto i bistro na Sajmu knjiga

Ove godine gostovali smo na Sajmu knjiga,
na štandu izdavačke kuće "Presing" iz Mladenovca.
Delili smo zainteresovanoj deci lenjire sa našim logoom
i upoznali ih sa našim dosadašnjim radom.
Prenosimo vam deo atmosfere:

Sajam knjiga, Foto TL

Sajam knjiga, Foto TL

Sajam knjiga, Foto TL
Sajam knjiga, Foto TL
Sajam knjiga, Foto TL
Sajam knjiga, Foto TL

Sajam knjiga, Foto TL



петак, 13. новембар 2015.

четвртак, 12. новембар 2015.

Akcija „Očistimo Košutnjak“ uspešno završena!





Treća akcija čišćenja Košutnjaka izvedena u saradnji „Čisto i bistro“ pri PSK „Kopaonik“ i Opštine Rakovica, uspešno je završena u 12 časova 31.10.2015.


Na akciji održanoj u subotu ujutro učestvovalo je dvadesetak planinara, orijentiraca i dobro raspoloženih građana. Okupili smo se ispred konaka Kneza Miloša u 8.30h i laganom i prijatnom šetnjom otišli do mesta divlje deponije, koja se nalazi u neposrednoj blizini spomen-obeležja kneza Mihaila Obrenovića.


Kao i prethodna dva puta, tokom ove akcije čišćenja izvukli smo iz šume veliku količinu automobilskih i biciklističkih guma, staklenih i plastičnih flaša, dušeka, platnenih i plastičnih kesa i druge, raznovrsne plastične ambalaže.


Vreme nas je ovoga puta poslužilo tako da smo uživali u prijatnom, sunčanom danu i sjajnoj akciji. Dobro raspoloženje koje je vladalo među učesnicima govori u prilog tome da treba s vremena na vreme učiniti nešto dobro i lepo za majku Prirodu, kako bismo joj vratili makar delić onoga što nam ona daje.




Zainteresovani prolaznici zastajali su u svojoj šetnji Košutnjakom i raspitivali se kako mogu da nam se pridruže, tako da ih očekujemo u nekim od narednih akcija.


Opština Rakovica nam je i ovoga puta izašla u susret i obezbedila rukavice za sve učesnike kao i kese za otpadni matrijal, dok je kamion Gradske čistoće u dva sata popodne, dva sata nakon što smo uspešno završili akciju, došao i odneo smeće.


Zahvaljujemo se svima koji su učestvovali na sve tri akcije čišćenja Košutnjaka i pozivamo ih da nas i dalje prate i učestvuju sa nama u našim akcijama čišćenja Beograda i Srbije. Sledeće godine planiramo akciju čišćenja na proleće, te vas pozivamo da nam se pridružite.

Kao i nakon svake uspešno obavljene akcije, otišli smo na zasluženi predah u lokalni restoran (sva tri puta bila je to „Košuta“), gde smo se uz topao čaj i kafu, ili pivo, šumadijski čaj ili kuvano vino, družili, bolje upoznali i stvorili topla prijateljstva. Tako smo otišli iz Košutnjaka nasmejani, raspoloženi i puna srca, svesni da smo pomogli majci Prirodi da se izbori sa đubretom koje smo posejali.


Očistimo Srbiju zajedno!
Čisto i bistro



Naše ogledalo




уторак, 10. новембар 2015.

Čika Peca: Čistoća je...






ČISTOĆA JE...

Usred burnog rođendanskog slavlja,
dok se deca bave jednim važnim sportom,
ista slika stalno se ponavlja,
ruke zajedno s nosem, bore se sa tortom!

Na celome svetu i još nešto šire,
neka čudna savest počne da se javlja,
sve se mame uzbude, to jest usplahire,
čistoća je kažu, uvek pola zdravlja!

Dok mezimče svoje pred lavabo stavlja,
pridike i grdnje stižu se i nižu,
čistoća je, čuje se, uvek pola zdravlja,
a deca bi slatko prste da poližu!
                                         
                                                    Čika Peca