недеља, 29. јануар 2017.

Tamara Lujak: Minut






Nije znao da li da se raduje ili da strahuje.
Pred njim je stajala planeta kakvu video nije, tri puta veća od njihovog najvećeg sunca i isto toliko strašnija.
Bila je hladna i pusta kad je kročio. Zar ovoliki put uzalud?
... Prvo na šta ga je podsetio bila je perla. Onda je uvideo da se od nje granaju tanki, dugi pipci, kao u oktopoda.
Jedan cvet.
I to je bilo sve.
Razmišljao je minut... samo jedan minut...
A onda ga zgazio...

понедељак, 23. јануар 2017.

Izložba fotografija



Planinarski klub „Vrbica“ iz Velike Plane osnovan je aprila 2003. godine. Kroz klub je za ovo vreme prošlo oko 220 planinara, a neki od njih su postigli značajne sportske rezultate (kategorisani sportisti državnog ranga i prve i druge kategorije u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji). Članovi kluba izveli su uspone na veliki broj vrhova u 20 evropskih i vanevropskih zemalja, a posebno se ističu usponi na na Alpe (Mon Blan 4888 m, Monte roza 4653 m, Gran Paradizo 4061 m, Triglav 2864 m), Kavkaz (5643 m); Damavand (Iran) - 5671 m, Himalaje (vrhovi Lobuče ist 6119 m i Nangar Cang 5150 m u Nepalu i Stok Kangri 6153 m u Indiji), Andi – (pohod na Akonkagvu završio se do uspona na visinu od 6100 m).
PK „Vrbica“ je 2016. godine osvojio 6. mesto u Treking ligi Srbije.
Klub redovno, počev od 2004. godine, krajem aprila, organizuje tradicionalni pohod „Karađorđevim stopama“ na području Radovanjskuh brda, na kojem učestvuje više stotina planinara iz cele Srbije. U Radovanju, na Momajskoj kosi, Klub poseduje zemljište i planinarski objekat.
Osim promovisanja planinarskog sporta, Klub aktivno radi na promovisanju ekološke svesti i pravilnom odnosu prema prirodi i kulturnoj baštini. Jedna od tih aktivnosti je i izrada foto-izveštaja sa svake akcije i pohoda koje se objavljuju na internet i fejsbuk staranama Kluba, koje su redovno i u velikom broju posećene.
Najuspešniji „vizuelni evidentičari“ PK „Vrbica“ su članice Kluba Dragica Kocić i Biserka Jović, pa je i ova izložba sačinjena od njihovih viđenja i doživljaja planine i prirode uopšte. Za svoje fotografije, dobijale su nagrade na konkursima planinarske fotografije a Dragica ih je osvojila dvadesetak... Izložba se može videti od 25.januara do 19. februara 2017. godine, a otvaranje je predviđeno za sredu, 25. januar od 19 sati.






недеља, 22. јануар 2017.

недеља, 15. јануар 2017.

EKO grafit: Anonimus




Kad ćemo zemlju
Sravniti sa zemljom?

Anonimus



Dragoslav Andrić, Graffiti Internacional, Beograd, 2000.
 

среда, 4. јануар 2017.

Petrinjske snježne staze pahuljama sađene

Foto: LOVRA

U želji za pronalaskom dobrog i sigurnog sanjkališta poveo sam svog četverogodišnjeg sina u prirodu nadomak centra grada, lokacije na kojoj stanujemo. Isprva smo se uputili do nasipa pored zgrade Stare klaonice, odnosno bivše Pećarije. Nakon nekoliko spustova sanjke su umalo završile u šumici za koju još uvijek nisam siguran da li je razminirana. Doduše, nigdje nisam ugledao znak „MINE“, ali ipak sam odustao od sanjkanja na toj lokaciji.
Produžili smo nasipom uzvodno od prirodnog toka rječice Petrinjčice, prešli most i zaputili se ravno prema Gradskom kupalištu. Tamo smo pronašli savršeno mjesto za spuštanje, a to je onaj pojačani dio nasipa koji je podignut kako bi učvrstio tu stranu jer se suprotna strana uz Petrinjčicu urušila uslijed poplave koja se dogodila prije nekoliko godina. Cijelo igralište za odbojku na pijesku je prekriveno oku ugodnom bjelinom, idealno mjesto za grudanje i sanjkanje. Ujedno i sigurno. Prošetali smo pored kupališta koje kao da spava svoj zimski san. Predivno je boraviti uz njega i zimi i ljeti.
Vratili smo se do mosta, prešli Gupčevu, pa se lijevom stranom nasipa uputili uzvodno prema stadionu „NK Mladost“. Srećom, ta strana nije očišćena od snijega pa su sanjke klizile kao po loju. Pored trećeg mosta opazili smo nekoliko divljih patkica koje su se radosno kupale kao da je sredina ljeta. Nismo susreli mnogo šetača, tek nam je poneki džoger dao do znanja kako nismo sami u prirodi. Došavši do stadiona polagano smo krenuli natrag. Cijelim tim potezom uočili smo tek nekolicinu djece na sanjkama: troje na brežuljku preko puta Sajmišta i dvoje pored kupališta. Vjerujem da mnogi uživaju na Pigiku, međutim nama je ta lokacija ovoga puta bila predaleka.Petrinja izgleda predivno. Sunce nam daje znakove života, pomalo nas grije, a snijeg nam je dao svoje čari kako bi grad učinio još ljepšim. I bez obzira na činjenicu da je Petrinja zaboravljeni grad mi ga poštujemo i volimo. Znamo uživati u njemu. Opet, očito postoje i oni koji to ne znaju činiti, pa po našem drveću crtaju grafite. Polomili su sve i jednu kantu za otpad, pa sada svoje otpatke bacaju na petrinjsko tlo. Plastična boca se kupa ispod slapa i traži izlaz iz hladne vode, ali neke ljude za to jednostavno nije briga. I tako će biti sve dok se netko ne odluči postaviti kamere na javne lokacije, možda i zaposliti nekoliko komunalnih redara koji bi i noću obilazili mjesta za koja znamo da su posjećena i onečišćena. Pa kada bi netko ili nečiji roditelj na kućnu adresu dobio kaznu od 5000,00 kn takve se stvari više ne bi događale.
Svoje dijete od malena učim kako se treba odnositi prema prirodi i ljepotama našeg grada i znate li što? – omoti Kiki bombona su u džepu njegove jakne, a ne na tlu našeg prelijepog grada.


Mario Lovreković – Lovra

Foto: LOVRA

Foto: LOVRA

Foto: LOVRA