Zeleni krov je odličan način da
se izbjegne korištenje skupog crijepa za pokrivanje krova. Ako je dobro
napravljen, toplinska su izolacija s vanjske strane kuće,
a i lijepi su, jer na njima može biti travnjak,
cvjetnjak
ili povrtnjak.
Orijentacijom kuće s obzirom na strane
svijeta omogućava se da Sunce maksimalno prodire u unutrašnji prostor i udara u neku termalnu masu, podove i zidove, koji akumuliraju
toplinu. Zelen krov zimi sprečava gubitak topline,
a ljeti osvježava stambeni prostor.
Zeleni krov može
poslužiti i kao terasa, jer njegov nagib treba biti minimalan, toliki da voda može otjecati.
Dovoljna je kosina od svega 0,5 %. Inače, nagib zelenih krovova ne bi smio
biti veći od 40º zbog erozije i očuvanja kompaktnosti zelene mase. No, postoje
tehnologije gradnje i na većim kosinama, ali one i koštaju. Ovisno o statici
objekta, treba paziti i na težinu zelenog krova. Postoje oni gdje je sloj zemlje debeo
čak pola metra, do onih s vrlo tankim slojem zemlje. A može se staviti
i šljunak
ili bale slame
iz kojih s vremenom krene vegetacija, prvo gljive, a potom žitarice
iz zaostalih sjemenki u balama. Bale s vremenom strunu, pa ostane organski
materijal pogodan kao izolator. Slama se uglavnom koristi za krovišta na
gospodarskim objektima.
Prednosti zelenih
krovova
Zeleni krovovi imaju
mnoge prednosti pred običnim krovovima: djeluju kao toplinska izolacija, te tako smanjuju troškove grijanja
i hlađenja
u zgradama
pod njima za oko 20%, zatim, produljuju životni vijek krova štiteći ga od ultraljubičastog zračenja, velikih
temperaturnih promjena i mehaničkih oštećenja (npr. tuča). Također upijaju zvuk i smanjuju utjecaj
buke, te filtriraju zrak i stvaraju kvalitetniju mikroklimu.
Kada na klasični krov
padne kiša
ona ga ispire, te se takva nefiltrirana voda miješa sa zagađivačima na ulicama
i otpadnim vodama u kanalizaciji, stoga je potrebno uložiti velika sredstva na
njeno pročišćavanje. Iako su investicijski troškovi pri postavljanju zelenog
krova dva do tri puta veći od investicije za klasični krov, ova investicija se
vrlo brzo vraća kroz uštede na energiji za grijanje, odnosno hlađenje. Osim
mogućnosti koji imaju u uštedi energije, ravni zeleni krovovi u urbanim
sredinama mogu postati oaze zelenila, mjesta za odmor i relaksaciju na
dohvat ruke, istovremeno pružajući stanište i utočište raznim životinjskim
vrstama.
Ovisno o debljini i
vrsti pokrovnih slojeva, buka se u unutarnjim prostorijama zgrade sa zelenim krovom
može smanjiti i za 40 dB. Stoga stručnjaci preporučuju da se unutar i
u okolici zračnih luka, tvornica, velikih garaža,
bolnica, škola, dječjih vrtića, trgovačkih centara i svih lokacija na kojima se
tišina i temperaturna ravnoteža postavljaju kao glavni zahtjevi, krovni vrtovi
primjene u najvećoj mogućoj mjeri. U Njemačkoj,
svjetskom lideru “krovne hortikulture”, to je već općeprihvaćen način
razmišljanja.
Pasivna sunčeva
arhitektura
Energetski učinkovito
graditeljstvo podrazumijeva i pasivnu solarnu arhitekturu, koja se ne odnosi
toliko na materijale koji se koriste u gradnji, već na dizajn. Bit te arhitekture
je dobro planiranje, maksimalno iskorištavanje sunčeva zagrijavanja, a rezultat - smanjenje
potrebe za drugim gorivima
za grijanje čak i do 90%. Pregradni zidovi trebaju graditi od materijala s
visokim toplinskim kapacitetom, poput pune opeke, kamena i betona. Drvo nema
sposobnost skladištenja topline. Termalna masa je važna i ljeti, jer upija
toplinu iz prostora, čineći ga hladnijim.
Staklene
površine ne smiju biti prevelike, jer se tijekom noći i oblačnih dana toplina
najviše gubi kroz prozore.
Da bi se smanjio gubitak topline kroz staklene površine, koristi se izo ili
termo staklo, a noću se stakla prekrivaju. Velike staklene površine mogu u
toplijem dijelu godine uzrokovati pregrijavanje prostora. Rješenje je streha
koja za sunčanih dana sprečava prodiranje Sunca kroz prozore. Njenu širinu
treba izračunati ovisno o zemljopisnoj širini na kojoj se gradi objekt.
Naime, putanja Sunca nije ista svugdje na Zemlji. Putanja ljetnog sunca je
visoka, a zimskog niska. Pomoći može i sadnja listopadnih
stabala ili penjačica na južnoj strani kuće. Biljke ljeti sprečavaju
direktni prodor sunčeve topline, a zimi je, kada ogole, propuštaju.
Vrste zelenih krovova
Zelene krovove nekad
je bilo normalno vidjeti na sjeveru
Europe, gdje su se koristili krovovi od tratine, te u američkoj preriji,
gdje su bili uobičajena praksa na zemljanim kućama. Zeleni krov je u suštini
krov na kojeg je posađena određena odgovarajuća vegetacija.
Zadnjih desetljeća zeleni krovovi se vraćaju na mala vrata i sve više postaju
nezaobilazni u projektima urbanista, građevinara i arhitekata,
prvenstveno zbog mogućnosti ublažavanja ekstremnih vremenskih uvjeta. Dok
ljetne temperature na standardnim krovovima mogu doseći i do 65 °C,
zeleni krovovi mogu prosječno ohladiti obližnje površine za oko 16 -
17 °C, što ih po učinku smješta odmah iza uličnih stabala, te na
taj način smanjuju fenomen urbanih toplinskih otoka.
Zeleni krovovi se
dijele u dvije glavne grupe:
·
ekstenzivne
zelene krovove i
·
intenzivne
zelene krovove.
Ekstenzivni zeleni
krovovi
Svrha ekstenzivnog
krovnog vrta jest imati prirodnu, laganu vegetaciju koja zahtijeva minimalno
održavanje. Uglavnom se koriste sedumi. Također se mogu slagati i zajednice sa biljem i
sedumima otpornim na sušu. Osmišljen je standardni višeslojni dizajn
ekstenzivnog krovnog vrta, koji uključuje slojeve za različite funkcije: sloj
koji omogućuje rast vegetacije, filtriranje i drenažu. Sloj koji omogućuje rast
vegetacije jest supstrat sa mineralnim sastavom i sa malim udjelom organske tvari.
Supstrat mora imati sposobnost zadržavanja vode i nutrijenata
i pružiti dovoljno prostora korijenu biljke.
Višak vode koji
biljke ne mogu upiti treba se pouzdano otkloniti. Drenažni sloj, koji sadrži
funkcije akumulacije i drenaže, također je sastavni dio ovog sustava. Između
supstrata i drenažnog sloja postavlja se filterski
sloj koji zadržava fine čestice iz supstrata i stoga osigurava da
drenažni sustav dugoročno nastavlja svoju funkciju.
Masa sustava je uglavnom
određena supstratom. Težina standardnog mineralnog supstrata otprilike iznosi 10 do
13 kg/m2
po cm
debljine sloja u stanju zasićenosti vodom. Za sadnju seduma, preporuča se
debljina susptrata minimalno 6 cm. Kada je uključena vegetacija, filterski i
drenažni sloj, masa iznosi otprilike 70 to 100 kg/m2. Sedum ili
bilje sa supstratom debljine minimalno 8 cm zbog korijenja, može težiti od 90
do 130 kg/m2.
Koristeći poseban
sustav za lake krovne vrtove za krovove sa niskom nosivosti, ukupna masa može
se zadržati ispod 70 kg/m2. Ali tada vegetacija ima ograničen
korijenski prostor. Ekstenzivno bilje zahtijeva minimalno održavanje, što ne
znači da uopće ne zahtijeva održavanje. Najvažniji zadatak održavanja jest
redovito pljevljenje korova
i gnojenje
supstrata kad je to potrebno.
Zalijevanje, barem sa
ukorijenjenim ekstenzivnom biljem, nije potrebno. Samo novo bilje, u sušnim
razdobljima može zahtijevati zalijevanje. Sve dok željena vegetacija ne
prekrije željenu površinu krova nakon jedne ili dvije sezone, potrebno je malo
više održavanja. Poslije toga, dovoljna su dva održavanja i posjeta krovu
godišnje. Idealno bi bilo u rano proljeće i jesen.
Intenzivni zeleni
krovovi
Intenzivno bilje nudi
široki spektar mogućnosti dizajniranja, uključujući i stvaranje vrta na krovu. Mogu se
stvoriti prostori za sunčanje, a čak se može posaditi i drveće. Ukoliko je
vegetacijski sloj dovoljno dubok i osigurano je dovoljno vode i nutrijenata,
uvjeti za rast biljaka na krovu praktično mogu biti jednako dobri kao i na
zemlji. Planiranje intenzivnog zelenog krova, osobito izbor prikladnih biljaka,
zahtijeva znanje stručnjaka. Travnjaci i nisko raslinje zahtijevaju barem 20 cm
supstrata. Unatoč velikom kapacitetu supstrata za zadržavanje vode, intenzivno
bilje općenito, a osobito travnjaci, moraju se redovito zalijevati tijekom
sušnih razdoblja. Kod vrtova na krovu, jednako kao i kod bilo kojeg vrta na
tlu, postoji direktna povezanost između kvalitete brige i održavanja i stanja
vegetacije. S obzirom na široki spektar mogućnosti intenzivne sadnje, preporuča
se utvrđivanje individualnog programa održavanja. Održavanje koje zahtijevaju
intenzivni zeleni krovovi znatno je veće nego kod ekstenzivnih zelenih krovova.
Kao smjernica za njihovo održavanje može se smatrati održavanje koje zahtijeva
usporedivi vrt na tlu.
Idealan nagib krova
je između 1° i 5°. Krovne strukture bez nagiba ne
predstavljaju problem za intenzivne krovne vrtove; ekstenzivni krovni vrt
zahtijeva planiranje. Za kose krovove nagiba iznad 5°, preporučuje se
korištenje sustava sadnje za kose krovove, a može se graditi za nagibe do 25°.
Zeleni krovovi u
Hrvatskoj
2006., grupa mladih
ljudi je na Recikliranom imanju, koje je projekt otvorenoga edukacijskog centra
Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), u selu Vukomerić
na Vukomeričkim goricama
nedaleko Zagreba,
radila zeleni krov. Na drvenu konstrukciju krova prekrivenu daskama stavljali
su hidroizolaciju - bitumensku ljepenku, koju su spajali pomoću plinskog plamenika. Da zaštite ljepenku od
mehaničkih oštećenja, na nju su stavili sloj nepropusne čepićaste gumene
membrane, a na nju je došao vodopropusni sloj geotekstila.
S okolnog zemljišta
rezali su busenove trave
i zemlje koje su tačkama dovozili do kuće, a potom stavljali na krov. Naknadno
su posađene i neke biljke s plićim korijenjem. Korijenje biljaka prodire kroz
zemlju i geotekstil te ih povezuje i učvršćuje cijelu površinu, te dolazi do
utora gumene membrane gdje se zadržava voda. Jedina biljka koja se ne smije
naći na zelenom krovu je čičak, jer ima vrlo snažan korijen, koji poput svrdla
probija čak i dasku.
Zeleni krovovi znatno
su jeftiniji od klasičnih, pokrivenih crijepom. Za 120 četvornih
metara zelenog krova crijep bi koštao 19 000 kuna, a za zeleni krov trebalo je 7
000 tisuća kuna.
Preuzeto sa: http://sh.wikipedia.org/wiki/Zeleni_krov
Više o ovoj temi videti na:
Tko kod nas radi zelene krovove?
ОдговориИзбриши