уторак, 14. октобар 2014.

Eko misli: Gordana Pešaković



Danska i Švedska su, da li zbog svoje veličine, ili položaja, ili sastava stanovništva ili... zemlje koje su uzor za sve druge kada je u pitanju zaštita čovekove okoline. Posetili smo nekoliko fabrika i u svakoj smo bili zadivljeni posvećenosti ovoj misiji. U fabrici „Novo Nordisk”, najvećem proizvođaču insulina, objasnili su nam kako su uspeli da svaki otpad od proizvodnje prerade i iskoriste, što za đubrivo, što da ga prokuvaju, što da nahrane svinje! I umesto prakse koju imaju neke druge zemlje i fabrike, koje hemijski otpad od svoje proizvodnje izvoze u manje razvijene zemlje, ili zakopavaju daleko od gradova, „Novo Nordisk” je i rečju i delom pokazao da se može drugačije i da takozvana „triple bottom line” iliti odgovornost prema društvu, prirodi i profitu, nije samo teorijski koncept nego pravi poslovni princip moguć u praksi!
Poseta najvećoj fabrici turbina na vetar, ili kako ja volim da ih zovem: velikih belih ve- trenjača, Vestas, bila je u Švedskoj iako je fabrika iz Danske. Još jedan primer prevazilaženja istorije stare četiri veka! I dok su za mene te vetrenjače bile bajkovite i podsećale me pomalo i na Don Kihota, dotle je realnost malo manje bajkovita. A kako to obično biva: „Dašu meda niko ne popi da je čašom žuči ne zagrči...”
Turbine na vetar obećavaju upotrebu prirodne energije, ali čineći to ugrožavaju tu istu prirodu... tačnije čoveka u njoj. Zvuk turbina je neverovatno snažan tako da ugrožava normalan život ljudi koji žive u njihovoj blizini. Ovo je jedan od razloga zašto se one postavljaju daleko od naseljenih mesta. S druge strane, sposobnost stvaranja zaliha energije, na ovaj način nastale, još uvek nisu otkrivene... Slično je i sa takozvanim etanolom nastalim od kukuruza... Čistije jeste, i zavisnost od zemalja izvoznica nafte je smanjena, ali cena hrane raste i ugrožava egzistenciju tolikih ljudi u siromašnim zemljama sveta!

Gordana Pešaković, Brodovi jezde ka uspehu, Tamo gde bicikli vladaju: Danska i Švedska, str. 36-38, Novi Sad, 2012.

недеља, 12. октобар 2014.

субота, 11. октобар 2014.

петак, 10. октобар 2014.

Eko misli: Gordana Pešaković



A u Tajvanu i života i strepnje o životu. Od velike zagađenosti životne okoline: oseća se udisanjem vazduha koji pritiska pluća i ima se utisak da nam uvek još malo treba da osetimo da smo udahnuli; što se vidi u čestim maskama na licima ljudi i na severu i na jugu zemlje. Preko izmaglice koja nikako ne izmiče već uporno skriva jasnoću neba i ne dozvoljava nam da vidimo obrise planina u daljini.
Od prve opasnosti, zagađenosti, Tajvan pokušava da se „brani” sve rasprostranjenijom politikom recikliranja. Na moju pohvalu kako studenti revnosno recikliraju ambalažu, i odgovor: „Velike su kazne za nepoštovanje zakona o recikliranju!” Pitam se: „Zašto je uvek postojanje kazne najsigurniji način sprovođenja onoga što je dobro za čoveka?!”

Gordana Pešaković, Brodovi jezde ka uspehu, Tajvan: između dve crvene školjke, str. 72, Novi Sad, 2012.

четвртак, 9. октобар 2014.

среда, 8. октобар 2014.

Eko misli: Gordana Pešaković



A za kraj dopisa priča o dva gradića koja smo posetili.
Prvi se nalazi između dva jezera, po čemu je i dobio ime: Interlaken. Pravi gradić sa razglednice: u kojem je sve lepo! Od Alpa pod snegom, i paraglajdera koji deluju kao pravi vladaoci neba, do skupih prodavnica satova i natpisa na skoro svim glavnim jezicima sveta, do pečenih kestenova na ulici (koje vam daju u papirnoj kesici sa dva otvora. Jedan u koji stave kestenove i drugi u koji vi treba da stavite otpatke od kore, kako ne biste prljali ulice!) i parka ispred kojeg se nalazi natpis na nemačkom i engleskom: „trash talk” (đubre govori) koji upozorava na pravila ponašanja i šta se ne sme raditi u parku i u ovome gradu. (Kada je reč o pravilima - toliko toga!)


Gordana Pešaković, Brodovi jezde ka uspehu, Spasite krave, molim vas! Švajcarska, str. 24, Novi Sad, 2012.